Srednjovjekovna bosanska država

U VII. stoljecu Slaveni naseljavaju podrucje sadašnje Bosne i Hercegovine. Tijekom toga i sljedecih stoljeca Slaveni asimiliraju zatekle Kelte, Ilire i Rimljane, primaju kršcanstvo te, uz razvitak vlastite kulture i umjetnosti, oblikuju politicke institucije i, konacno, vlastitu državu. Osnovna znacajka toga perioda je djelomicna izoliranost cijele regije od glavnih europskih kulturnih i politickih strujanja, što je rezultiralo relativno malom brojkom profanih i sekularnih spomenika (izuzetak su pucki nadgrobni spomenici - stecci ili dolmeni, kojih ima nekoliko desetaka tisuca i koji su svojevrsna narodna umjetnicka ostavština). Podrucje današnje Bosne i Hercegovine je bilo podijeljeno u nekoliko zasebnih upravnih jedinica (Bosna, Hum, Travunja, Usora i Soli, Završje, Donji kraji), a nakon turskih osvajanja upravnom jedinicom postao je i veliki teritorij zapadno od tadašnje Bosne, povijesnog naziva Turska Hrvatska. U to vrijeme Bosna je obuhvacala oko 20% sadašnje Bosne i Hercegovine i franjevci su joj od milja pridjenuli naziv "zemljica" (to horion). Na ovom mjestu treba spomenuti da je i na vrhuncu teritorijalne ekspanzije, za vrijeme dinastije Kotromanic, podrucje bosanskoga kraljevstva ukljucivalo oko 70% današnje BiH uz znatan dio Crne Gore i Hrvatske