Krapinski pračovjek

Krapinski pracovjek je popularni naziv za zbirku fosilnih ostataka pracovjeka iz špilje na Hušnjakovu brijegu kraj Krapine. Zbirka je prikupljena pri iskapanjima koja je vodio Dragutin Gorjanovic-Kramberger 1899–1905. Jedna je od najvecih zbirki neandertalaca uopce, pa može poslužiti za proucavanje biološke varijabilnosti populacije praljudi. Sadrži gotovo 900 kostiju sedamdesetak pojedinaca, životne dobi izmedu 3 i 27 godina. Nadeni su gotovo svi dijelovi kostura, ali znatno razlomljenih kostiju. Nema sustavno pokopanih pojedinaca, cjelovito sacuvanih lubanja, ni citavih dugih kostiju. To, kao i tragovi struganja i rezanja na pojedinim kostima, navelo je rane istraživace na pretpostavku da je krapinski pracovjek bio ljudožder. Novija su istraživanja pokazala da takva oštecenja mogu nastati i kao posljedica prirodnih procesa u tijeku fosilizacije, no pitanje kanibalizma i danas je predmet znanstvenih rasprava. Uz ostatke krapinskoga pracovjeka pronadeno je mnoštvo kostiju izumrlih vrsta životinja (špiljski medvjed, pragovedo, mamut, vuk, Merckov nosorog, svizac i dr.), te oko 300 izradevina od cijepanoga kamena (batici, strugala, šiljci, grebala, noževi, pile, svrdla) koje pripadaju arheološkom razdoblju srednjega paleolitika, odnosno moustérienskoj tehnologiji (moustérien). Nadeni su i tragovi ognjišta i opaljene kosti, što znaci da se krapinski pracovjek vec služio vatrom. Starost krapinskih nalaza procjenjuje se na približno 130 000 godina